Jim Morrison
"Ako moja poezija želi išta postići, onda je to izbavljenje ljudi od skučenog načina na koji gledaju i osjećaju."
Jim Morrison je rođen pet minuta do podneva osmog studenog 1943. godine kao prvo dijete Georgea S. Morrisona i njegove žene Clare Clark. Rođen je u gradiću Melbourne na istočnoj obali Floride. Otac mu je bio mornarički oficir, te je Jimovo djetinjstvo obilježeno čestim mijenjanjem prebivališta, no čim je postao punoljetan, odvojio se od obitelji s kojom nije bio u dobrim odnosima. Naime, u službenoj biografiji, koju je diskografska etiketa Elektra dijelila novinarima i medijskim djelatnicima nakon meteorskog uspona Doorsa 1967., Morrison je svoje roditelje proglasio mrtvima, iako su mu brat, sestra i majka povremeno posjećivali nastupe.
Unatoč svemu, Morrison je zahvaljujući dobrom financijskom položaju obitelji stekao solidno obrazovanje - na čuvenom kalifornijskom sveučilištu UCLA 1964. godine upisao je studij filmske montaže, što će ostaviti veliki utjecaj na njegovu osobenu artističku viziju kao i na nastanak grupe The Doors.
Na službenoj osmrtnici Jamesa Douglasa Morrisona, u rubrici zanimanje pisalo je - pjesnik. Još kao srednjoškolac Morrison je bio strastveni čitač, ljubitelj i pisac poezije, a neke od pjesama napisanih u to vrijeme kasnije su uglazbili Doorsi.
Nastanak Doorsa vezan je uz susret dvojice studenata i ključnih ljudi buduće grupe, godine 1965. - Jima Morrisona i klavijaturiste Raya Manzareka. Njih dvojica će zajedno s Robbiejem Kriegerom i Johnom Densmoreom osnovati grupu The Doors, a naziv grupi dao je Morrison po glasovitom eseju Aldousa Huxleya "The Doors of Perception" ("Vrata percepcije"). Ovaj je esej, pak, dobio ime po poznatoj sentenci Williama Blakea, jednog od najfascinantnijih umjetnika svih vremena, pjesnika, slikara i filozofa, sentenci koja stoji i kao moto Huxleyevog eseja: "Kad bismo očistili vrata percepcije, čovjeku bi se sve pokazalo kakvo jest, beskrajno."
Ovi podaci samo su neki od pokazatelja Jimovog literarnog backgrounda, jer njegovi idoli više su bili literarni nego glazbeni. Najveći uzori bili su mu Charles Baudelaire, Arthur Rimbaud te Friedrich Nietzsche kao i Kerouac, Joyce, Camus, Balzac, Rimbaud i Moliere.
Morrison je za života objavio dvije zbirke poezije: "An American Prayer" (1970) i "The Lords and the New Creatures" (1971). Ove su zbirke izdane u njegovoj privatnoj nakladi u nekoliko stotina primjeraka namjenjenih njegovim prijateljima i publici. Komercijalno izdanje ovih dviju zbirki objavio je poznati izdavač "Simon & Schuster" u nakladi od nekoliko tisuća primjeraka. Nakon smrti objavljeni su mu tekstovi: "Wilderness: The Lost Writings of Jim Morrison" (1989), "The American Night: The Writings of Jim Morrison, vol.1" (1990) i "The American Night: The Writings of Jim Morrison, vol. 2" (1991).
U zbirci "Divljina", objavljene su Morrisonove pjesme, dnevnički zapisi, crteži i fotografije. Za razumijevanje njegovih tekstualnih zapisa od posebnog je značaja njegova vlastita uputa: "Na papiru naznačavam samo skelet, a tijelo i muskulaturu stvaram tijekom izvedbe na pozornici". Stoga, Morrisonove tekstove ne treba shvatiti kao "klasičnu" poeziju koja se tiska u knjigama, nego kao predloške, ili preciznije scenarije za rock predstavu. Ova zbirka radnih rukopisa može se stoga smatrati dragocjenim dokumentom za razumijevanje Morrisonovih složenih, ali sustavnih umjetničkih postupaka, kao i trajnog nastojanja usavršavanja književnog umijeća koje je prekinuto 3. srpnja 1971. njegovom prijevremenom smrću.